Crkva i tri praščića

…i tako je stari vuk došao s bagerom i nalogom za rušenje ilegalnog objekta te konačno srušio i kuću od cigala. Praščići su, sada već odrasli, bez krova nad glavom uplašeno gledali ravno u oči zvijeri. Dugo je tako pred kurjakom stajalo drhtavo meso, kad odjednom… crkveno zvono! Pojuriše svinje koliko ih papci nose ravno u crkvu i zalupiše teška vrata. Taman su odahnuli umislivši da su našli utočište, kad jedan od njih panično vrisne: “Jel’ netko od vas opazio kalendar na crkvenim vratima?! Danas je Veliki petak! Sutra se nosi šunka na blagoslov!” Na to su ovce u crkvi potvrdno klimale glavama, a neke od njih su ispod runa zadovoljno mahale velikim vučjim repom.

Jel’ da sam nasrao ovu basnu? Pripovjedači su oduvijek koristili životinje kako bi iznijeli poantu. Kažu da je i Isus prenio upozorenje o podmuklim “božjim ljudima”: “Čuvajte se lažnih proroka koji vam prilaze odjeveni kao ovčice, ali koji su iznutra krvoločni vukovi”. Obično kad sam se htio zavidno sprdati nekome zgodnijem od sebe rekao bih mu: “Frajeru, koja te ženska ne bi poželjela – krupan si kao slon, vidi te mišiće, jak kao vol, vjeran si kao pas, uporan kao magarac”, itd. Tako je ispalo da je taj majmun i gluplji od mene, jer još uvijek nisam dobio šakom po nosu zbog toga. A trebao sam. I ne samo zbog sprdanja.

Prvi priznajem da sam jedna od većih svinja koja je onečistila crkveni tepih. Ali taj sam ispit položio tek nakon što se u vrijeme Uskrsa jedna vjernica čudila: “Kako možemo unositi svinjetinu u crkvu? To je biblijski nečista hrana? I još tražimo blagoslov!” E, sestro, kad bi samo znala što sve ljudi unose u crkvu. I ne samo u crkvu. Kad bi znala kamo nam srce teži, što nam zavodljivo oči gledaju, a što zabranjeno naše ruke rade i gnusobe koje naša usta izgovore prije nego što skrušeno prilazimo primiti blagoslov. Ne znaš jesmo li gori mi ili oni kraj oltara koji taj blagoslov loše recitiraju. Ali znaš dobro tko kesi vučje zube prema bližnjima, tko je naivan, praznovjeran, iskorišten i stoga kriv kao ovca, a tko je prljav kao svinja. Ali šutiš, jer i sama imaš dugove. Ja ti mogu reći za sebe. Neka drugi priznaju za sebe.

Sestro draga, šunka u crkvi za Uskrs je možda samo parodija. Ono što je stvarno nečisto to smo mi. Vuk, ovca, svinja, to Nesveto Trojstvo, zapravo su tri praščića, sva svinjetina ljudske zajednice okupljena pod crkvenim zvonom, pod obiteljskim krovom, u firmi ili državnoj instituciji. Stoga nije problem šunka, nego je pitanje kad ćemo nešto naučiti iz tih priča. Vjerujem da šunka u crkvi za Uskrs znači da zajedno dolazimo izraziti zahvalnost za dobra koja smo zajedno stekli. Rušenje kolibe od slame, drveta, kuća od cigle, bijeg od vuka s bagerom, ovce i suvremeni mitovi o novom papi, sve nas to uči koliko smo ranjivi i koliko trebamo blisku suradnju da nam bude bolje. Tada će vukovi, ovce i svinje postati ljudi, tada ćemo vukove, ovce i svinje vidjeti kao ljude i tek tada će vuk, ovca i svinja u tebi i meni postati čovjek.

Povezani članci

Ostavite komentar